Nije lako putovati – to je istina.
Moje prvo putovanje dogodilo se 1995. godine, kada sam sa porodicom došla iz Republike Srpske u Novi Sad. Sljedeće – kada sam imala 16 godina i otputovala sa razredom iz srednje škole na ekskurziju u Budimpeštu.
Piše: Danijela Surtov (Deni putuje)
Dugo sam čekala to putovanje u Budimpeštu. Brojala sam dane do trenutka kada će napokon da mi udare taj pečat u pasoš pa da se i ja mogu pohvaliti time da sam prešla granicu. I, dok su druga djeca kukala, žaleći se na nedovoljno prostora u autobusu, mučninu i druge dječije boljke, ja sam veselo sjedila u tom autobusu, posmatrajući kroz prozor predjele, gradove, rijeke, šume i prolaznike.
Ta trodnevna posjeta Budimpešti probudila je u meni želju za putovanjima, za otkrivanjem novog, novih gradova, sela, planina, jezera, za upoznavanjem novih ljudi, i ne samo ljudi, već i njihovih običaja, hrane, načina života. Privlačila me je ta različitost. Tako sam, poslije Mađarske, posjetila Češku, Slovačku, Poljsku, Austriju, Njemačku, Dansku, Italiju, Grčku, Rumuniju, Litvaniju, Latviju, Luksemburg i Belgiju.
Često me pitaju, kako sam to sve uspjela, uz ( relativno) malo novca?
#Putovala sam autobusom i vozom– kada sam počela da putujem, nisu bile aktuelne low cost kompanije (kao što danas postoje mnoge, među njima Wizzair i Ryanair). I nije mi bilo teško da putujem do Hamburga ili Monpeljea 24 sata. Meni je svako putovanje priča za sebe, i sam put do cilja nosi nova iskustva, nove ljude i doživljaje. Tako sam u busu za Hamburg upoznala gospođu Ramonu koja piše krimi romane i redovno mi ih šalje na mejl. U autobusu do Njemačke ili Francuske možete čuti mnogo različitih priča, tužnih i srećnih, možete prisustvovati vjeridbi nasred autoputa, susretu porodice na stanici poslije godinu dana…
#Koristila sam Couchsurfing– internet platformu napravljenu za putnike koji žele da upoznaju lokalce i lokalnu kulturu. Kao što i sam naziv kaže, vi surfujete kod nekog na kauču. Zajednica je veoma široka i u skoro svakom mjestu na planeti možete naći smještaj. Svoj profil na CS-u možete napraviti ovdje. Što više informacija na profilu – to veća šansa da nađete domaćina, Isto tako, i vi možete biti domaćin i primiti ljude iz zemlje i inostranstva u vaš dom. Moje iskustvo sa CS-om je veoma pozitivno. U Monpeljeu smo Lidija i ja bile smještene kod dvije djevojke, one su nas lijepo ugostile, napravile nam pravi francuski doručak i upoznale nas sa svojom ludom mačkom. U Brašovu mi je domaćin bila predivna Irina s kojom sam ostala u kontaktu i već planiramo zajedno nova putovanja.
#Tražila sam sezonske poslove– na 2. i 3. godini studija sam odlučila da sa par kolega otputujem u Njemačku i tamo radim u jednoj pekari. Ostrvo Fehmarn na Baltičkom moru bilo je naš dom na dva mjeseca 2013. i 2014. godine. Boravak ovdje mi je omogućio da prvi put vidim more, da poboljšam svoje znanje njemačkog jezika, da zaradim, ali i da posjetim Hamburg, Libek, Kiel, i predivni Kopenhagen.
#Volontirala sam na kampovima u inostranstvu– željela sam na neki način da spojim ljubav prema njemačkom jeziku, radu sa djecom/mladima i putovanjima. Tako sam u više navrata putovala u Rumuniju i Slovačku, a naredne godine me čeka volontiranje na kampu u Bavarskoj. Sve opcije za volontiranje pronalazila sam na internetu, javljala se organizacijama direktno mejlom. Naravno, poslala sam više od 20 mejlova raznim organizacijama. Od toga su me četiri i pozvale da volontiram. Nakon nekog vremena, unaprijedili su me u asistenta za obuku novih volontera, te sam dobijala i džeparac.
#Koristila sam sajtove za popuste– ukoliko sam željela da posjetim neki grad, odlazila sam na neki sajt za popuste (najčešće su to bili KupiMe.com i Kupoman.rs) i pronalazila najpovoljnije ponude. Tako sam posjetila Temišvar, banju Morahalom, Prag, Beč, Bratislavu, Budimpeštu, Krakov, Solun, Milano, Sarajevo, i išla na veliki broj izleta po Srbiji.
#Sama sam organizovala izlete– čak i ako sam putovanje uplaćivala preko neke turističke agencije, sama sam odlučivala da li ću do nekog obližnjeg mjesta ići sama ili sa agencijom. Ukoliko imate vremena, uvijek je bolje izlet organizovati sam. S jedne strane je povoljnije, a sa druge strane je to jedan vid avanture, način da sami otkrijete svoje sposobnosti snalaženja u prostoru, organizacije, sposobnost upravljanja vremenom itd. Tako smo momak i ja na desetodnevnom letovanju na Sitonijisvakog jutra izlazili na autoput i stopirali. Za deset dana obišli smo više od 20 plaža, a pritom upoznali ljubazne Njemce, Mađare, Italijane, Grke, Makedonce, i par Beograđana koji su nam ponudili prevoz.
Kada smo bili u Italiji, iskoristili smo povoljne italijanske vozove i sami putovali do Komo jezera i obišli predivne gradiće Varenna, Lecco i Malgrate, a voz smo koristili i da bismo otišli do Pavie – stare prijestonice Lombardije. Prilikom putovanja u Rigu, drugarica i ja smo takođe vozom otišle do mjesta Majori na Baltičkom moru…Koristila sam i BlaBlaCar prilikom boravka u Transilvaniji i putovala sa jednim ljubaznim gospodinom od Sibinja do Segešvara – rodnog mjesta grofa Drakule.
#Išla sam na besplatne ture sa vodičem– u skoro svim gradovima Evrope postoje Free Walking Tours, dovoljno je da ih potražite na internetu i rezervišete svoje mjesto. Iako su ture besplatne, očekuje se od učesnika da ostave vodiču određenu sumu novca, ukoliko su bili zadovoljni. To uradite obavezno – računajte da su vodiči, uglavnom, volonteri.
#Učlanila sam se u planinarsku sekciju – u želji da što više obiđem i prirodne lepote, do kojih sa agencijom retko mogu stići, sa Lidijom sam se učlanila u Planinarsko – rekreativnu sekciju FTN-a u Novom Sadu. Svoje druženje sa njima započela sam obilaskom kanjona Nere u Rumuniji, a nastavila penjanjem na sva tri vrha Povlena, obilaskom klisure reke Gradac, a planiram da s njima bar jednom mesečno napravim neki izlet. Ovakvi izleti ne iziskuju mnogo novca i uglavnom su jednodnevni, s obzirom da sam još uvek amater u planinarenju. Kako je to biti planinar i šta vas očekuje prilikom jedne takve avanture – pročitajte ovde.
#Nosila sam osmijeh na licu, jer smo sa osmijehom svuda dobrodošli– zbog toga mi je gospođa iz poslastičarnice u Paviji usitnila novac za autobus, recepcionerka iz hotela u Vilnjusu dala mapu grada i ucrtala sve znamenitosti, Aline iz Temišvara ponudila besplatan prevoz od sela Bekokten do Sibinja, a jedna gospođa iz Brašova do dvorca Bran. Vozač autobusa u Rumuniji mi nije naplatio kartu, jedna Franzi mi je ponudila ključeve svoje kuće na tri dana, jedan momak iz Brašova me je proveo kroz grad i pozvao mi taksi…
Putovanja svakako nisu besplatna, a ako vam je neko rekao da jesu, slagao vas je. Međutim, ako ste malo strpljiviji, praktičniji, ekonomičniji, fleksibilniji i ljubazniji, može vas koštati mnogo manje. Svakako, koliko god novca da potrošite, obogatićete se za mnoštvo novih iskustava, poznanstava, novih riječi na stranim jezicima, novih različitih novčića u vašoj kasici-prasici, novih znanja, ukusa, mirisa, i želja…
I, koja je vaša naredna destinacija?
